U vrtlogu predavanja

Prve obaveze su se zakotrljale niz austrijsko brdasce i kugla s vremenom postaje sve veca i veca. To u neku ruku i objasnjava zasto gotovo tri tjedna nisam nista napisao. Citanje, pripremanje seminara, odlasci na predavanja – sve to oduzima pristojan komad ''vremenskog kolaca''. Na svu srecu dojmova ima svakakvih, uglavnom lijepih i zanimljivih. Proslo je nesto vise od mjesec dana od dolaska u Graz i sve ide po planu; ulice postaju poznate, gotovo dosadnjikave, ne osjecamo se vise kao potpuni autsajderi. Cak se ponekad i odvazim prozboriti nekoliko rijeci na njemackom, pogotovo na trzinici i u pekari kad zelim bas onaj kruh, tamo gore u lijevom kutu. Kad smo vec kod kruha, ne sjecam se kada sam zadnji put vidio vulgaris veknu, ovdje su svi kruscici crno-smedji, dekorirani svim i svacim, skupi do boli. Zazelio sam se bureka, kifli i ostalih radosti domaceg terena. Inace, Austrijanci su fin narod, kako bi moja baka rekla. Ljubazni i susretljivi. Ipak, i dalje ne razumijem ono kucanje na klupu po zavrsetku predavanja. Navodno profesori ocekuju nekakvu zahvalu na kraju sata, ali buduci da je pljesak uglavnom rezerviran za zabavljace, dosjetise se kucanja koje je uslo u podsvijest svakog Austrijanca, bas kao i tucnjava na nogometnim stadionima svakom pravom rvackom navijacu. Zanimljiv je i pozdrav Grüß Got, koji vas vrlo lako moze razotkriti kao bezboznog ateista ako blagajnici odzdravite s Guten Tag. Knjiznice su nevjerojatne, studentima se na izboru nalazi ogroman izbor knjiga. Svaki odsjek ima vlastitu knjiznicu od kojih neke knjiznice imaju cak i garderobu s ormaricima gdje ostavite svoje stvari prije nego sto se izgubite medju policama s knjigama. Broj stranih studenata iz citavog svijeta (od Kine do Oregona) je iznimno velik i to predavanjima daje posebnu car. Americki kolege, inace uvijek nasmijani i raspolozeni za salu, su poseban slucaj jer zanimljivo je promatrati kako njih 15-ak ne zna kada je donesen Ustav SAD-a (inace prvi ustav u povijesti covjecanstva), a onda se javi tamo neki Rumunj ili Hrvat koji zna odgovor. Bilo je jos nekoliko slicnih situacija, ali mislim da ste shvatili poantu. Sto se tice profesora, moze se reci da su uglavnom svi vrlo dobri predavaci uvijek spremni poslusati studente i njihove prijedloge, kritike itd. Naravno, ima i onih koji znaju nadrobiti kojekakve gluposti na svojim predavanjima, ali ne treba traziti dlaku u jajetu. Jedan od najzanimljivijih predavaca je Nick s jugoistoka Engleske, koji ne zeli da ga zovemo profesor vec svoja predavanja o suvremenoj britanskoj kulturi uvijek odradi kao da prica vlastite dozivljaje skupini prijatelja na zabavi. Sve to izgleda kao poucni stand-up.

Za sada bi to bilo sve. Sljedeci tekst pisem ovisno o vremenu i inspiraciji. Auf Wiedersehen! ;)