Bilo je samo pitanje vremena. Snijeg se spustio i zatrpao Graz. Temperatura je tu negdje oko nule, ali ne treba se zaliti jer adventski ugodjaj ne bi bio isti kada bi se globalno zatopljenje pokazalo u svom punom sjaju. Ulice vrve ljudima, posebno Hrvatima, Srbima i Bosancima, koji s vrecicama u rukama cirkuliraju centrom grada, odnosno ulicom Herrengasse, izmedju Hauptplatza i Jakominiplatza. Markirana odjeca, kuhano vino, bozicni ukrasi, tehnika... Gledaj, izaberi, plati, odnesi! Dok ulicni sviraci daju ritam i stvaraju soundtrack za cijelu gungulu, odvija se shopping do daske. Prosjaka je sve vise; bez nogu, ruku, sa slikama djece ispred kutijica za novac, satima klece na betonu i kao u transu govore bitte. Turisti vec znaju kako odraditi slalom i koliko visoko trebaju podici vrecice kada prolaze pokraj ovih ljudi. Cujem druge kako pricaju, pitaju se gdje su i kamo trebaju ici. Pokraj prilicno izgubljenih stranaca po prvi put se osjecam kao da donekle poznajem ovaj grad. U medjuvremenu se nastavlja moj niz neobicnih, spontanih razgovora, koji uvijek zavrse na ''velikim'' pitanjima kao sto su religija ili politika. Sve je krenulo sa spremacicom iz Crne Gore koja je odlucno odbila postojanje izvanzemaljskog zivota, nastavilo se s bosanskim dostavljacem pizze s kojim sam razgovarao na svim jezicima osim na onom na kojem se razumijemo, a zavrsilo je s nigerijskim prodavacem kalendara koji je, gle cuda, pripadnik Pentakostalne crkve. Prvo mi je pokusao uvaliti neki casopis i kalendar zato jer ''beautiful women from Slovenia and Croatia always buy this.'' Kad mu je postalo jasno da nisam prelijepa Slovenka niti Hrvatica, te da me iskreno nije briga, ostavio se knjizica i pokusao mi je prodati Isusa. Vrlo povoljno, naravno. Krenuo je s pricom kako mi treba Ucitelj koji ce mi ukazati kako svijet nije nastao evolucijom (!) i kako ja, u biti, nemam pojma. Kada sam ga pitao zasto mi pokusava prodati izum bijelog covjeka, koji je, by the way, porobio milijune i milijune njegovih sunarodnjaka, nerijetko u ime Boga, rekao mi je da je to odlicno pitanje. Umjesto odgovora, zazelio mi je sretan zivot. Isto sam zazelio i ja njemu. Nakon toga sam se zaputio u Landeszeughaus, muzej s najvecom zbirkom oruzja na svijetu. Odlucio sam obici sto je vise moguce povijesnih znamenitosti Graza i nisam pozalio, jer se uistinu ima sto za vidjeti. Osim brojnih muzeja i starih gradjevina, Graz se odlikuje i zanimljivom modernom arhitekturom. Nije ni cudo, jer je 2003. godine bio proglasen europskim gradom kulture. Koliko god to bilo fascinantno, praznog zeluca necete imati volje ni za cim. Kada smo ogladnili, djevojka i ja smo napustili centar i krenuli smo prema dijelu grada gdje uglavnom zive Turci i Albanci. Naculi smo da tu negdje mozemo pronaci pravi, domaci burek, pitu krumpirusu, cevape itd. Potraga za Svetim Gralom uspjesno je zavrsila; domaca hrana prava je ekskluziva s periferije Graza. Sto je najbolje od svega, cijene nisu ''europske''. Inace, kao balkanski Ausländer prilicno sam zadovoljan sto sam uspio odrzati korak s europskim fakultetskim kriterijima. Opcenito govoreci, moj dojam je kako su na predavanjima uglavnom najaktivniji studenti iz istocne Europe. Preostaje mi jos nekih mjesec dana u zimskom semestru kako bih dobio potpunu sliku. Sada se vracam kuci za praznike s vrijedno stecenim novim znanjima, kao sto su pripremanje rizota na tri nacina i spoznaja da djeca u Spanjolskoj ne dobivaju poklone za Bozic. Nastavak slijedi uskoro! ;)
Advent u centru grada
Jaslice od leda
U muzeju oruzja (Landeszeughaus)
Gradska vijecnica
Mauzolej Ferdinanda II.
Schlossberg
Pogled na Graz sa Schlossberga
Burek s periferije
Nema komentara:
Objavi komentar