Kraj jedne priče

Svaka priča ima svoj kraj, tako i ova. Poslije četiri-pet mjeseci studiranja u drugoj zemlji dojmovi se još slažu i pretpostavljam da ću značaj ovoga shvatiti tek nakon nekog vremena. Još je sve svježe; stvari sam jučer raspakirao, nisam ni sve ocjene dobio, a leđa još bole od gužvanja u autobusu. Kako god bilo, dojmovi su pozitivni i priliku za ovakvom životnom školom nisam smio propustiti. Akademski dio odrađen je bez većih problema, iako sam imao svakakvih iskustava. Zaključio sam kako je na bilo kojoj geografskoj koordinati moguće naletiti na iznimno inteligentne, savjesne i organizirane profesore, ali i na pojedince koji predstavljaju onu drugu, neodgovornu i gotovo besmislenu krajnost. Bilo je slučajeva da su određeni profesori zahtjevali ''kvantitetu, a ne kvalitetu'' u pismenim ispitima esejskog tipa, neki su potpuno zaboravili na rokove pa su se sasvim slučajno zaletili na kavu do faksa dok su šetali psa, i tako dalje. S druge pak strane, imao sam nekoliko odličnih predavača i svakako bih htio izdvojiti Siegfrieda Beera, Nicka Scotta, i Hugu Keipera. Osim što su stručni u onome što predaju, prilično su zanimljivi i uvijek su dostupni studentima, čemu uvelike doprinosi i praktični online sustav za komunikaciji UGO (Uni Graz Online).

 Karl Franzens Universitaet Graz

 Pravni fakultet, Graz

 Fakultet tehničkih znanosti, Graz

 Posljednje predavanje iz suv. britanske kulture

(Nick Scott)

Tjedan-dva prije kraja zimskog semestra u dom u ulici Steyrergasse počela su dolaziti nova lica, dok je stara ekipa polako spremala stvari za odlazak. Među novacima našao se i Phil iz grada Chattanooga, Tennessee. Inače, Chattanooga, nekoć indijansko naselje, danas je, prema National Geographicu, jedno od pedeset najboljih mjesta na svijetu za obiteljski život (pretpostavljam zato jer su se  riješili ''crvenih barbara'', jel). Čim je stigao, Phil krenuo je od stana do stana kucati na vrata i pitati ljude jesu li vidjeli Theresu, njegovu prijateljicu koju je, očito, izgubio. Mislim da je to bio samo čudan ali simpatičan izgovor za uspoznavanje s ostalim stanarima. Uspio sam saznati kako je posebno fasciniran izradom plastike i igricom Final Fantasy. Rekao sam da ću mu se javiti za pivo, ali to se nikada nije dogodilo.

 Studentski dom u ulici Steyrergasse, Graz

Posljednjih par dana djevojka i ja smo iskoristili priliku da još malo obiđemo grad, posjetimo neke muzeje, itd. Bili smo u Kunsthausu, muzeju suvremene umjetnosti, gdje se trenutno nalazi postav vezan uz robote, distopiju, i takve stvari. Ima zanimljivih detalja, originalnih instalacija (robot Maria iz Langovog Metropolisa, npr.), ali sve mi je to djelovalo pomalo praznjikavo tako da nisam nešto pretjerano oduševljen izašao iz zgrade. English Bookshop u Grazu, knjižara na dva kata i s velikim izborom odličnih naslova, bila je moja omiljena destinacija i tamo sam ostavio najviše love. Početkom veljače u Grazu se održao filmski festival pod nazivom Balkan Film Bazaar. Prikazani su različiti animirani i eksperimentalni filmovi autora s Balkana, i mogu reći da sam ostao iznenađen kvalitetom određenih radova.

Pogled iz muzeja suvremene umjetnosti (Kunsthaus, Graz)

 English Bookshop, Graz

 Balkan Film Bazaar 2011, Graz

Taksi za kolodvor uhvatili smo u zadnji tren. Nakon šest-sedam sati vožnje ponovno smo se našli na domaćem terenu. Dok neki novi izazovi dolaze, Graz ostaje samo lijepa uspomena. Ipak, uvijek ću se pitati koliko će samo generacija studenata ispratiti spremačica Mila ribajući njihove masne štednjake i utjerujući red među one koji ne razumiju ni riječi od onoga što im ona kaže. Bez obzira što će biti sve starija, kao i ja, kao i vi, novi klinci će dolaziti i iznova će doživljavati Graz i sve ono što im taj grad nudi. Priča bez kraja se nastavlja, samo mijenjamo perspektivu.

 Goodbye for now...